Individualnim procjenama, edukacijama, stručnim konzultacijama i razgovorima sa roditeljima i skrbnicima, krenuo je naš put preseljenja iz ustanove u komforan stan u Jelkovcu. Sredinom listopada prostor 2. stambene jedinice, sukladno mogućnostima razmjestili smo i uredili na način koji može djelom imitirati životne uvjete koje ćemo imati u novoj životnoj zajednici. Pred naše korisnike, nove stanare postavljeni su novi izazovi, nove aktivnosti ali i nove mogućnosti osobnog razvoja. Korištenje kuhinje, osnovnih kućanskih aparata, samokontrola uzimanja namirnica iz hladnjaka, osnovna obrada namirnica i sl.,predstavljali su nove izazove u odnosu na radne aktivnosti u terapijskoj radionici gdje smo provodili većinu dana zadnjih 10 godina.
Provodeći individualne procjene te sastavljajući nove motivacijske liste, planirajući sadržaje svakodnevnog života u stanu i potencijalnim izvorima sadržaja u lokalnoj zajednici, dobili smo osnove za izradu novih individualnih struktura dana, a nakon toga trebalo je samo uskladiti 6 individualnih struktura dana koje predstavljaju temelj potreba, navika i želja naših novih stanara te složiti organizaciju rada koja pruža dostatnu osobnu podršku a koja je ekonomična i provediva. Analize rizika i plan nošenja s rizicima, preventivni programi za moguća nepoželjna ponašanja, sve to uz individualne strukture dana i osobne podrške , je osnova sigurnosti i za nove stanare i za njihove asistente, što je preduvjet za uspješno stanovanje.
Od studenog mjeseca u skupinu dolaze povremeno ili stalno raditi djelatnici koji su predviđeni za rad u novoj životnoj zajednici. Navedeno je važno kako bi korisnici ostvarili s njima vezu i kako bi profesionalci učili njihove posebnosti i načine podrške. 5 korisnika do tada IX. radno odgojne skupine i 1 korisnik X. radno odgojne skupine počinju se intenzivno družiti i kroz zajedničke odlaske u stan. Sa novim stanarima u 3 životnu zajednicu prelazi dotadašnji voditelj IX. skupine, zatim voditelj slobodnog vremena koji je već radio s nekima od njih, 1 odgojiteljica koja je sa ovim korisnicima kontinuirano ili s prekidomradila niz godina, 2 njegovatelja sa iskustvom iz različitih skupinai medicinska sestra sa iskustvom rada u 1 životnoj zajednici Centra za autizam. Pred djelatnike koji su sami izrazili želju za radom u novoj životnoj zajednici stavljen je izazov prelaska u nove radne uvjete koji su složeniji u odnosu na rad u stacionaru Centra za autizam no ipak, odluka djelatnika je bila dobrovoljna, motiv je prvenstveno bio što možemo našim korisnicima omogućiti životne uvjete koji su izazovniji ali i adekvatniji s obzirom na mogućnosti i potrebe naših korisnika.U konačnom izboru djelatnika rukovodili smo se time da svaki korisnik treba imati u životnoj zajednici osobu s kojom je dobro povezan, koja dobro poznaje njegove posebnosti i povijest te osobe i koja mu može pružiti osjećaj sigurnosti.
U mjesecu prosincu kreće intenzivno uređivanje prostora stana u što su bili uključeni i novi stanari. Uz rad naših vrijednih domara naši korisnici su krenuli u upoznavanje stana, djelomično sudjelovali u radovima ali i najbitnije, upoznavali svoj budući životni prostor. U početku sat 2 puta tjedno vremena, na kraju prilagodbe, prije preseljenja 3 sata, 4 puta tjedno. Sve u svemu, faza prilagodbe je uspješno provedena, tijekom koje su korisnici sami odabrali svoje sobe, iskusili buduće prostorne mogućnosti i upoznali opremu stana, ali i polako prihvaćali buduće obaveze koje život u stanu iziskuje.
Dana 22. veljače 2016 službeno kreće naša „avantura“. Zapravo naša avantura je krenula mnogo ranije a glavni događaj – preseljenje smo morali dočekati spremni. Danijel, Mario K, Ante, Jurica, Marin i Mario Š. sa voditeljem i odgajateljicom oko 10 sati napuštaju stacionar Centra i otvaraju novo poglavlje u životu, „normalnom“ životu.
Prvi tjedan prošao je dijelom zbunjujuće. Naime nije bilo kombija koji će nas vratiti, spavanje u novim, dvokrevetnim sobama, raspored stvari u ormaru, kuhinja u koju mogu neometano ulaziti i sudjelovati u pripremi hrane, što sve ima u hladnjaku, toalet i kupaona u jednoj prostoriji sa svim sadržajima i stvarima koje mi smatramo normalnim, sve je to bio izazov koji se treba više puta provjeriti i ispitati. Ali postojale su i neke nove mogućnosti koje nisu bile nikako zbunjujuće već su vrlo brzo prihvaćene. Svakodnevni odlasci u kupovinu, u šetnju po stambenom kvartu, ljudi u prolazu, školarci na igralištima, susjedi kojima se ne smije zvoniti na vrata ali ih se treba pozdraviti, sve su to velika promjena, izazov ali i smisao inkluzije, života u stanu.
Prvi mjesec je prošao, smjestili smo se, prihvatili novi način života i sada nam dolazi period kada moramo još više iskoristiti nove mogućnosti života u stanu ali i zajednice koja nas okružuje. Obilježili smo Dane autizma, primili mnoge goste, službeno otvorili stan a sada idemo vlastitim tempom učenja novih kompetencija i navika, živjeti onako kako im odgovara, s manje izazova a više mira i ustaljenosti. Jer ipak, nama promjene predstavljaju velike izazove, gužva nije uvijek naš prvi izbor a struktura dana nam daje sigurnost.
Jadranko Lisak, vrt., voditelj životne zajednice Jelkovec III.
