Ovogodišnje obilježavanje Dana svjesnosnosti o autizmu (kao i cijelog mjeseca travnja, kao Mjeseca svjesnosti o autizmu) potaknulo nas je na ostvarivanje prve suradnje s DV Utrina, a krenuli smo s područjem likovnosti. Iako je suradnja na početku bila zamišljena u vidu zajedničke likovno-kreativne radionice, zbog loše epidemiološke situacije od toga smo odustali, tako da su se aktivnosti odvijale u skladu sa svim propisanim mjerama, te smo radili odvojeno, u svojim “balončićima”. Cilj je bio upoznavanje i druženje djece našeg i susjednog vrtića u radnom, veselom i kreativnom ozračju, sa zadatkom izrade velike zajedničke slagalice, koja bi simbolizirala povezanost naših dvaju vrtića na temu autizma. Za temu likovne suradnje odabrali smo slagalicu u kojoj će biti objedinjeni vizualni simboli autizma: oblici puzzla, baloni i plava boja, a nazvali smo je “ZAJEDNO U PLAVOM”.

U radu smo koristili različite likovne tehnike, poštujući dječje afinitete i individualne sklonosti: crtali smo, slikali, rezali, trgali i gužvali papiriće, lijepili, otiskivali dlanove..., radili smo mnoštvo veselih motiva - cvijeće, srca, duge, leptire, ukrašavali smo plave balone obojanim puzzlima, napravili veliko sunce...

Djeca iz skupine “Lavići” (skupina djece s teškoćama u razvoju) iz DV Utrina, svoj dio velike slagalice vrijedno su radili uz pomoć svojih teta, prof. eduk. reh. Ivane Atalić, odgajateljice Maje Kelave i njegovateljice Stele Bosek. I naši klinci bili su vrlo kreativni i vrijedni i svoje zadatke uspješno su odradili na satovima likovne terapije, sa svojom likovnom terapeutkinjom Ljiljanom Horvatić, prof. lik. kulture.

Fotografije koje smo snimili u oba vrtića najbolje “govore” i pokazuju dio veselja  i stvaralačkog ozračja u kojem je nastao naš zajednički uradak, kojega smo na kraju spojili na panou u prostoru našeg vrtića. Dva “zagrljena djeteta”

koja u rukama drže mnoštvo plavih balona veselo će vam se smješiti slijedećih nekoliko tjedana.

S  nadom u skoro “novo (staro) normalno”, veselimo se budućim suradnjama, druženjima i zajedničkim aktivnostima. Bez zaštitnih maski.

Hrvatski školski muzej u Zagrebu u ožujku 2020. godine, tijekom potresa pretrpio je značajna oštećenje i do daljnjega je zatvoren za posjetitelje, no kako bi nastavio sa svojim radom i sačuvao svoju muzejsku građu krenuo je u realizaciju pokretnih izložbi koje gostuju diljem škola u Zagrebu, na taj način muzej dolazi učenicima.

Pokretna izložba 15.4.2021. postavljena je i u Centru za autizam, riječ je o izložbi „Bertuchovo slikovno carstvo – otkrij tajne dječje enciklopedije“ autorice Kristine Gverić, kustosice i muzejske pedagoginje. Izložbom i prigodnim katalogom autorica se vraća u 1901. godinu otkrivajući vezu između školskog atlasa učenika iz Rakovca, Bertucha i Hrvatskog školskog muzeja. Predstavljenu građu prikupljalo je napredno hrvatsko učiteljstvo krajem 19. stoljeća, a sam Bertuch je djeci „darovao“ Slikovnicu, prikazavaši poznate ali i posve nepoznate stvari, stvarajući tako enciklopediju slika iz kojih su generacije učile, stoga ga danas nazivamo „ocem slikovnice“. Bertuch je svojom Slikovnicom za djecu odgajao i obrazovao, evidentirao, determinirao i pospremao svijet oko sebe da bi ga sačuvao za buduće naraštaje.

Friedrich Justin Bertuch (1747. – 1822.) njemački je izdavač, pokrovitelj umjetnosti i poslovan čovjek koji je stvorio pravo slikovno carstvo, prvu dječju slikovnu enciklopediju  u 12 svezaka, na 1185 stranica i sa 6000 ilustracija, izdanu u oko 3000 primjeraka u svim važnim europskim središtima.

Čitatelju Slikovnice uvijek se na lijevoj strani nudi slikovni prikaz, a na desnoj činjenice o prikazanom, iz čega se da uočiti da je autorov osnovni pedagoški princip bio zornost, odnosno da je slika najvažnija u percepciji čitatelja. Ilustracije su morale biti lijepe, uredne i jednostavne da ne zbunjuju dječju maštu, a tekstovi sažeti i jasno koncipirani te prilagođeni djeci.

Prva dječja slikovna enciklopedija izlazila je kontinuirano od 1790. do 1830. godine, svaki mjesec u Bertuchovim novinama, ali izdavalo se i u cjelovitim svescima „Svijet je sažet“ i tako postao dostupan pedagozima, roditeljima i djeci , no u to vrijeme veliki problem je činila činjenica da u Njemačkoj nije postojao zakon o autorskim pravima te je svatko mogao tiskati što želi protiv čega se sam autor borio.

Bertuchova Slikovnica za djecu podijeljena je u dvanaest svezaka kroz koje se proteže ukupno četrnaest tematskih cjelina; četveronožne zvijeri, ptice, ribe, kukci, biljke, ljudi i nošnje, gmazovi, mekušci, koralji, vodozemci, menerali, arhitektura, starine, razni predmeti, pojave i bića.

U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu čuva se bečko izdanje s početka 19.stoljeća, sedamnaest svezaka toga djela, koja sadrže cjelovite opise za prvih osam svezaka te polovicu devetoga sveska.

Porijeklo građe u Hrvatskom školskom muzeju potječe od učitelja i upravitelja Niže pučke učione u Rakovcu, koji je je imao potrebu za čuvanjem baštine te ju davne 1901. poklonio Muzeju.

Od iznimne je važnosti suradnja Centra za autizam i Hrvatskog školskog muzeja, koji ujedno ove godine slavi i 120. godina postojanja, a ova izložba zanimljive građe ima za cilj upoznati učenike i učitelje s vrijednim ostvarenjem jednog zanimljivog entuzijasta i europskog intelektualca koji je živio na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

Slikovnica je ta koja vodi i otkriva djetetu taj svijet, te tako postiže osnovnu svrhu, a to je učenje.

U narednih četiri tjedna, koliko je planirano gostovanje izložbe u Centru za autizam učenicima i učiteljima otvaraju se brojne mogućnosti novih načina učenja, implementiranja informacija i spoznaja u brojnim aktivnostima, na zabavan i razigran način.