Daniel Kovač (09.09.2001. – 22.09.2021.)

Korisnička ocjena:  / 1

Jučer, na prvi dan jeseni, nebo je dobilo još jednu sjajnu zvjezdicu, našeg dragog Dančija koji sigurno već sada tamo gore udara ritam i glavna je faca u orkestru anđela.

Bio je hrabar i velik borac kroz život kao i kroz dugu bolest. Tako ćemo ga i pamtiti, više od svega po srčanosti, snažnoj i vedroj životnoj energiji, čvrstom zagrljaju, iskrenom osmijehu, šarmu i druželjubivosti te dirljivim trenucima nježnosti.

Postao je dio naših života od kada je došao malen kao vrabac koji je ušao u naša srca gdje će uvijek i ostati.

Teško je rastati se tako rano na putu života, nedostajat će nam svima, a do ponovnog susreta čuvat ćemo drage uspomene i nezaboravne zajedničke trenutke. 

Roditeljima, braći i sestrama, obitelji te drugim bliskim osobama iskrena sućut u ovom teškom trenutku.

Marku u spomen

Korisnička ocjena:  / 0

Marko je rođen 22. veljače 1990. Živio je s majkom do njene smrti. Njih dvoje bili su dvojac koji se veselo nadopunjavao, a Centar je tada pohađao kao dnevni korisnik. U našoj ustanovi Marko je od ranog djetinjstva, počevši još od Predškolskog programa Nad lipom, do osnovnog školovanja. Kao odrasla osoba postao je korisnik dnevnog programa.

Nakon majčine smrti, kada je iznenadno smješten,  uklopio se i postao pojačanje muškoj, drugoj stambenoj jedinici na lokaciji Vile Velebite 11 b.

Spretnog koraka, uvijek u pokretu, po prstima je prebirao svoju "cocku" i špagice s kojima se volio igrati. Bio je radoznao. Tražio je fini zalogaj, izlazak van ili svoje špagice i šarmirao svojim smiješkom.  Bilo ga je teško odbiti te si je zato znao ugoditi, posebno uz kolač i sok. Uživao je u šetnjama, volio je ići na ljetovanje. Veselio se Željku, njegovim dolascima i pažnji  te vremenu koje je s njim provodio.

Ovim putem izražavamo obitelji iskrenu sućut. Nedostajat će Željku i svojim bližnjima. Nedostajat će svim korisnicima i djelatnicima stacionara jer nas je kroz svoj život dotaknuo.

Dragi Marko,

otišao si iz Centra u bolnicu pretužnom igrom sudbine 16. prosinca.  Nedostajao si nam već tada. Ovaj Božić i Nova godina prošli su u mislima na tebe i tvoj oporavak. Nada je postojala i nismo je gubili. Čekali smo i sa strepnjom pratili vijesti iz bolnice.  Otišao si nenadano, tog 6. siječnja, tiho i prerano u zagrljaj svoje majke koja te je tako silno voljela i živjela za tvoj pogled i tvoj osmijeh. Otkako je ona napustila ovaj svijet, tvoj svijet postali smo mi i tvoj Željko koji ti je nastojao ugoditi i vratiti vedrinu na lice.

Bio si borac od samog rođenja i nadali smo se da ćeš se izboriti da ostaneš s nama. Ostavio si nam drage uspomene i lijepa sjećanja.  Tvoja će upornost  i životna radost uvijek biti među nama.

Dragi Marko, neka te majčin zagrljaj ponovno grije. Počivaj u miru.

GDJE SMO

Kalendar šk.god.2021/22

Galerija Slika i Radova