U inat tmurnim i teškim oblacima neobičnog vremena u kojem živimo, naši su učenici pokazali da je božićna priredba, kreativno i nadasve primjereno nazvana priWEBba, itekako moguća... i da ne postoji tako mračan oblak koliko može biti sjajno naše sunce. I da ne postoji tako tmurno vrijeme, koliko šareno može biti naše srce što mu se odupire.
Video se može pogledati klikom na fotografiju.
Tra-la-la-la-la došao nam je sveti Nikola! No ove godine se naš dobri, stari Nikola ipak morao malo više paziti. Kako nam je Nikola stariji gospodin, tako u ovim okolnostima mora jako paziti na svoje zdravlje. Zbog duge i guste brade maske mu ne stoje najbolje, pa je tako odlučio da ipak neće stupati u kontakt sa našim učenicima. (pa kako bi samo odolio da ih ne zagrli??)
No to ne znači da sveti Nikola nije mislio na naše učenike! A ne! On je preko svojih prijatelja iz Erste card cluba našim učenicima napunio čizmice bili oni u školi ili kod kuće- svi su zaslužili slatkiše u svojim čizmicama!
Dragi naš Nikola i svi tvoji prijatelji iz Erste card cluba- HVALA! Nedostajao si nam ove godine ali svi ćemo se potruditi i dalje biti dobri i poslušni i nadamo se da ćemo se družiti u 2021.!
I ove smo godine u školi obilježili blagdan Svih svetih. Prisjetili smo se naših najmilijih i svih naših prijatelja, učenika i kolega koji više nisu s nama, no zauvijek su u našim mislima.
Prisjetimo se naših voljenih, zapalimo svijeću, ostavimo cvijet, no budimo odgovorni i pazimo jedni na druge!
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
Drugu godinu za redom Učiteljski fakultet u Zagrebu je u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt, Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, Akademijom dramskih umjetnosti, Muzičkom akademijom te Školom primijenjene umjetnosti i dizajna organizira konferenciju koja predstavlja i postavlja novitete i trendove u području kreativno-umjetničke edukacije.
Konferencija je ove godine prihvatila (nepoželjne) virtualne trendove nametnute pandemijskim uvjetima. U dva dana sudionici su imali prilike sudjelovati na brojnim predavanjima, radionicama i prezentacijama niza znanstvenih radova iz različitih područja umjetnosti i obrazovanja.
Stručnjaci iz umjetničkih i znanstvenih područja iz Hrvatske, Slovenije, Kanade, SAD-a, Njemačke, Švicarske i Velike Britanije podijelili su svoja iskustva u predavanjima i izlaganjima podijeljenim na 2 dana, gotovo 20 sati predavanja u paralelnim sesijama.
Centar za autizam na ACE konferenciji predstavio je svoj projekt ilustriranog romana: „
Anđela, Borna i Samuel – Naša priča iz vlaka
Ilustracije učenika Centra za autizam inspirirane doživljajem romana „Vlak u snijegu” Mate Lovraka i istoimenim filmom iz 1976. godine”
Sandra Rožman i Stanka Pinjuh prezentirale su dvogodišnji projekt, od začetka ideje do realizacije i tiska, objašnjavajući razradu plana i metode rada u svim fazama projekta.
Projekt kao i sam proizvod - ilustrirani roman namijenjen učenicima s prilagođenim obrazovnim potrebama - naišao je na simpatije, odobravanja i hvale stručnjaka iz područja obrazovanja, edukacije svih razina (od vrtića pa sve do visokog obrazovanja) i svih područja umjetnosti.
Kravata oko vrata znak je nas Hrvata!
Usprkos svim brigama koje nas more, i smo godine u našoj školi, na nama svojstven način, obilježili Svjetski dan kravate.
Imena hrvatskih velikana koje naši učenici svakodnevno susreću na novčanicama, tablama zagrebačkih ulica i trgova, na spomenicima koji krase naš grad, u pričama koje čitaju i slušaju u školi, često ostanu nepovezana s njihovim likom i djelom.
Učenici su te hrvatske velikane upoznali slikajući njihove portrete. Svaki je učenik imao svog velikana, heroja i heroinu, te je saznao nešto više o životu i radu osobe koju portretira.
Osim što portreti hrvatskih velikana sada krase zidove naše škole oni nas podsjećaju da budemo hrabri i jaki poput njih.
Europski tjedan školskog sporta u Republici Hrvatskoj obilježava se ove godine 23.-30. 9. 2020. Učenici Programa intelektualnih teškoća Centra za autizam obilježili su ga vježbanjem poligona u velikoj školskoj sportskoj dvorani. Aktivni su bili svi prisutni učenici 1.-8. razreda i jedanaest odgojno-obrazovnih skupina (dana 28.9.2020.) uz potporu svojih učiteljica i učitelja defektologa i edukacijskih rehabilitatora i učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture Sandre Jadrijević, Lee Biloglav (pripravnice) i Andrijane Đumlan-Cetin.
Lijepo je bilo vidjeti koliko nas je puno bilo i kako smo aktivni.
Pandemija Covid-19 promijenila je svijet, promijenila je život svih ljudi. Ne smijemo zaboraviti na one vrlo ranjive osobe koji su i inače socijalno izolirani, svojim poremećajem ali i društvenom marginalizacijom zbog nerazumijevanja, nedostatne svijesti i vidljivosti.
Poremećaje iz autističnog spektra obilježava potreba za socijalnom izolacijom, povlačenjem od gužve, buke, previše podražaja, previše intenzivnog kontakta i komunikacije koju je teško pratiti i u njoj sudjelovati. To istovremeno ne znači da osobama s autizmom nisu potrebni socijalni kontakti, susreti s drugim ljudima i njihova pažnja. Oni doista vole odnos 1:1 u kojem se najbolje snalaze, vole biti prepoznati, vidljivi, nekome zanimljivi i prihvaćeni, vole komunicirati o temama koje ih zanimaju i dobivati podršku sugovornika u održavanju kontakta i razgovora. Izuzetno im je važna struktura dana, njihova rutina i navike. Svaka promjena koju nije moguće predvidjeti, najaviti i na neki način kompenzirati unosi nemir. Izostanak strukture i rutine podiže ionako visoku razinu anksioznosti.
Svakodnevni život osoba s autizmom značajno se promijenio. Sve manje izlaze van zbog sve većeg rizika po zdravlje, ne idu u trgovinu, omiljeni kafić pa ni liječniku ukoliko nije baš nužno, ne odlaze na rehabilitacijski tretman, na radne aktivnosti ili rekreaciju. Osobe koje žive u ustanovi ili u životnim zajednicama nekako se bolje nose sa mjerama izolacije i socijalnog distanciranja. Njihov život je relativno miran, bez mnogo izazova, struktura dana se održava koliko god je moguće, a kad nije moguće nastoji se kompenzirati. Posjeti roditelja zamijenjeni su čestim telefonskim kontaktima i video pozivima, svakodnevnim spremanjem utješne hrane ili stizanjem dostava pred vrata. Do nedavno su išli u duge šetnje, a sada izlaske van na neki način nadomještavaju zaposlenici koji dolaze kao dodatna podrška u A / B rasporedu i koji donose nove teme i sadržaje odnosa. Tu je i rekreacija u dnevnom boravku, zabavne fitness seanse ili boravak u dvorištu. Sadržaji u domaćinstvu, kreativni sadržaji vezani uz Uskrs, gledanje škole na TV-u, video-spotova omiljene glazbe ili snimaka utakmica, fotografija s mjesta gdje su sve bili., više vremena posvećenog njezi tijela, sve to može zaokupiti pažnju osobe s autizmom. Planiranje dana nekog neće zaokupiti jer on već planira ljetovanje. Njemu je potrebno dati siguran odgovor kada i koliko će čekati i da će sve biti u redu, mada je još uvijek neizvjesno.
Osobe s autizmom koje žive u roditeljskom domu suočavaju se s daleko većim promjenama i izazovima. Roditeljima je veoma teško objasniti im zašto ne mogu u Centar, zašto im se promijenio život i koliko je važno da ostanu kod kuće i ne idu u dućan ili u šetnju. Mnogo je teže nadomjestiti vrijeme i sadržaje kojih su se prisilno morali odreći. Imaju i značajno manje kontakata negoli osobe koje žive u ustanovi. Vrijeme prolazi, ali njihova anksioznost očito raste i sve češće inzistiraju na svojim rutinama i navikama koje nije lako kompenzirati. Njih je mnogo teže okupirati sadržajima u domu ako su navikli da veći dio dana provode u ustanovi, da se više kreću i koriste sadržaje u zajednici, imaju više socijalnih kontakata i inače nemaju obvezu sudjelovanja u domaćinskim poslovima. Velik je rizik poremećaja u spavanju, zamjene dana i noći, odgođene i kronične stresne reakcije kako na promjene tako i na proživljen strah npr. od potresa, bolesti, odlaska u bolnicu i sl. Neki će kompenzirati stresove hranom, neki spavanjem, no kod dijela njih rasti će nemir i agresivnost. Roditelji, posebno oni stariji i s narušenim zdravljem ionako se teško nose sa svojom odraslom djecom punom snage i energije. Nerijetko su prisutne želje za povratkom vremena kada je cijela obitelj bila na okupu, kada su roditelji bili mlađi, snažni i davali dostatnu sigurnost i podršku. Ti roditelji osjećaju se napušteni i posve sami. Jedna majka je s boli izrekla da ju je više strah nemogućnosti da svom sinu pruži potrebnu podršku ili da mu istu osigura negoli da se razboli od korona virusa. Odlazak na hospitalizaciju u psihijatrijsku bolnicu gotovo da je nemoguća misija i nosi dodatni rizik, a savjetovanje i korekcija terapije putem telefona čini se jedinom izvjesnom opcijom. Ova situacija mjera izolacije i socijalnog distanciranja nosi izuzetno visok rizik upravo za ove osobe s autizmom i njihove starije roditelje koji trenutno nemaju sustavnu podršku.
Kada dođu bolja vremena i ukinu se mjere prevencije i zaštite, treba se sjetiti osoba s autizmom. Ono što mnogi od njih žive cijeli život, sada smo sami proživjeli i imali priliku barem malo osjetiti samoću i napuštenost, udaljenost od ljudi koji su nam važni ili bili važni, zaziranje od ljudi koji nam nehotice mogu nauditi. Treba se prisjetiti kako ponekad nije jednostavno nositi se s bližnjima ali i sa samim sobom. Treba upamtiti koliko je bilo teško biti sam u okružju doma i najbližih, ali i kako može biti težak osjećaj samoće čak i kad nisi sam. Sve to nas treba naučiti kako da kreiramo bolju zajednicu u kojoj će osobe s autizmom naći svoje mjesto.
Povodom Svjetskog dana svijesti o autizmu 2020. godine obilježenog po život opasnom prijetnjom zaraze Covid-19 virusom, u ime svih odraslih korisnika Centra za autizam, njihovih roditelja i profesionalaca koji su s njima povezani
voditeljica Programa za odrasle osobe s autizmom:
Renata Vragović