Predzadnjeg dana u siječnju, učenik Centra za autizam, Hrvoje, u pratnji socijalne radnice Anite i njegovog donedavnog učitelja Alena preselio se u drugu ustanovu. Naime, radi se o Centru za rehabilitaciju, „Mala Terezija“, smješteno u Vinkovcima. Primarna djelatnost ustanove je pružanje socijalne skrbi s ciljem podizanja kvalitete života osoba s intelektualnim i tjelesnim poteškoćama. Ustanova pruža program rane intervencije, psihosocijalne podrške i rehabilitacije te organiziranog stanovanja. Okruženo je predivno uređenim dvorištem a ustanovu iznutra krasi prostranost i skladna uređenost prostora.

Zaposlenici tamošnjeg Centra, predvođeni s ravnateljicom Janjom Mišić Rudelić su nas divno ugostili te su bili detaljno upoznati s bio-psiho-socijalnom anamnezom Hrvoja, nakon čega je uslijedilo neformalno druženje za vrijeme ručka.

Našeg su Hrvoja dočekali njegovi buduću sustanari i korisnici Centra za rehabilitaciju te nam dobrodušno ponudili pomoć oko nošenja stvari. To me je podsjetilo na slavne riječi poznatog engleskog biskupa Thomas Kena: „Neka vrata ove kuće budu dovoljno široka da mogu ući svi koji trebaju ljudsku ljubav i prijateljstvo, i tako uska da vani ostanu zavist, oholost i zloba. Neka njezin prag bude dovoljno nizak da se o njega ne spotiču djeca i putnici te toliko visok da vani ostanu zle sile.“

Hrvoje je tako ušao u svoj novi dom i otpratio nas pogledom svojih nježnih tamnih očiju što su kazivale „Započinjem novi život. Sve će biti dobro.“

Čim se razišla jutarnja magla uzeli smo unaprijed pripremljenje stvari i požurili put najbliže nam šume. Ono što nam je uvijek prvi zadatak je traženje prihvatljive pozicije, pogotovo ako je vrijeme upitno i postoji mogućnost pljuskova, poželjno je da se u blizini nađe neko skrovište (krov nad glavom tipa sjenice).

Ciljevi aktivosti ovaj puta bili su uočiti i  prepoznati plodove prirode i stvari koje pronalazimo u vanjskom okolišu (žirevi, lišće, grančice, kamenčići...), prepoznati i pridružiti prema slikovnom prikazu te sakupiti iste za školu i izradu senzorne kartice. Po povratku iz šume sortirali smo sve sakupljeno i po skupinama izradili senzornu karticu/ pano.Tako su svi imali mogućnost sudjelovati u aktivnostima Čarobne šume jer kako mi volimo reći „Ako ne možete vi u šumu, onda će šuma doći k vama.“

Naši učenici su u sklopu socijalizacijskih radionica “Na putu u grad” posjetili Zooloski vrt grada Zagreba s ciljem upoznavanja šire i uže zajednice te jačanja socijalnih kontakata i prijateljskih odnosa te kvalitetnog provođenja slobodnog vremena.