28. veljače obilježili smo maskembal u našem Centru, na lokaciji Vile Velebita 11b. Pridružili su nam se roditelji i prijatelji, a za potpuni štimung pobrinula se grupa "Anđeli", prijatelji Irenine mame. Bilo je veselo kako i priliči maskembalu. Jele su se krafne i slatkiši, a na kraju su podjeljene nagrade za najbolje maske u različitim kategorijama. Ponosni smo na naše korisnike i djelatnike zbog uloženog truda u izradi prekrasnih maski i kostima.
22. prosinca proveli smo popodne u proslavi nadolazećeg Božića zajedno sa svojim roditeljima, braćom i skrbnicima. Da bi zabava bila ljepša pobrinuli su se prijatelji naše Irene i njene majke, bend Anđeli koji su nam svirali i božićne i zabavne pjesme. Naš okićeni i osvijetljeni ulaz sjajio je dugo u noć. Zajedno smo kitili jedan od nekoliko borova kojima smo ukrasili stambene jedinice i prostore lokacije. Kao i uvijek mame nas daruju kolačima, a Djed Božićnjak prigodnim poklonima uvijek dobro došle kozmetike. Poslije sat i pol zabave povukli smo se u stambene jedinice na zajedničku svečanu večeru s bližnjima. Mnogima su lica blistala, a duša se ispunila blagoslovom malog Božića.
21. prosinca korisnici Dvorničićeve 6 zajedno s roditeljima i zaposlenicima proslavili su dolazak Božića. Ove godine izostao je glazbeni gost radi viroze, ali svejedno je bilo veselo. Svi zajedno zapjevali smo Božićne pjesme, okitili našu jelku, malo zaplesali i podijelili Božićne paketiće koje nam je poslao Djed Božićnjak, a podijelila njegova dobra vila, naša Sonja.
Mame su donijele pregršt finih kolača, a Filipov tata se pobrinuo za pečenje. Svima se zahvaljujemo. Lijepo smo se družili i gradili zajedništvo.
Dio korisnika radionice Potkova obišao je centar grada u dane Adventa. Bilo je lijepo vidjeti okićeni grad, osladiti se fritulama i popiti kavicu i čaj nakon što su nam se malo smrznuli nosevi...
Iako je ove zime danima bilo toliko hladno da nije bilo ugodno šetati po vani, iskoristili smo neke malo toplije dane za šetnje i užitke. Neki su s kuglanja produžili na Trg bana Jelačića da vide pripreme za Novu godinu, neki su šetali po okolici Centra, a nekima nije smetala hladnoća ako bi na kraju „pala“ kobasica ili kavica. Nije nas teško potkupiti no i bez toga volimo ići u šetnje. A cure se pri tome znaju i te kako dotjerati.
Program za odrasle osobe s autizmom svake godine nastupa na Božićnoj priredbi u školi. Ove godine predstavljali su nas neka stara i neka nova lica. Svi smo se posebno dotjerali jer smo imali scenski nastup Novogodišnje party – revije i foto sessiona, pa smo se trebali i prigodno obući. Ovo nam je bila prilika osjetiti malo glamura i fulirati na pijemo šampanjac. Posebno smo ponosni na našeg Tomu koji je prvi put nastupao i nakon puno godina sam to tražio. Svi su bili predivni i uživjeli se. A bilo je i onih koji su došli bodriti svoje sustanare.
Svaki dan dočeka nas novi plan…. A to je da ispunimo dan smisleno i radno, da učimo nešto novo, izradimo nešto korisno ili jednostavno da zaradimo koju kunu recikliranjem boca, jer džeparca nikad dosta. A onda uvijek ima lišća ili snijega kojeg treba očistiti, uvijek ima suđa za prati i rublja za odnijeti na pranje. Najljepše je ipak peći kolače, jer ne samo da kuća zamiriši, već se i osladimo. Lijepo je raditi nešto zanimljivo, a posebno nešto ukusno.
Udruga hrvatskih učitelja likovne izobrazbe je 18.godinu za redom organizirala natječaj „Tradicija i suvremenost“. Ovogodišnji moto natječaja Otvori oči i vidi svijet ponovno je nadahnuo učenike Centra za autizam Zagreb na poseban angažman oko likovnih ostvarenja. Ta motivacija nije ostala nezamijećena od strane stručnog žirija koji je ove godine u svoju izložbu uvrstio 4 rada naših učenika. Likovna ostvarenja na temu hrvatske tradicijske arhitekture izradili su Anđela Vira Hrstić, Rino Vučak i Samuel Štajcer, a Marko Markovinović, kojemu je ovo posljednja godina u našem osnovnoškolskom programu, dobio je posebno priznanje stručnog žirija za svoju sliku mirogojskih arkada. Na svečanom otvorenju izložbe, 19. svibnja u Mimari, Marku je, uz priznanje, uručena i nagrada, set slikarskog materijala i slikarski stalak za likovni kabinet. Markov uspjeh na ovogodišnjem natječaju dodatna je motivacija za godine koje slijede i nove likovne zvijezde.
Na svim lokacijama Programa za odrasle osobe s autizmom i Programa stanovanja obilježili smo Dan sjećanja na Vukovar. Pojedini korisnici palili su lampuše i pomolili se ispred svojih stambenih jedinica, a nekoliko ih je sudjelovalo odavanjem počasti u Ulici grada Vukovara ispred Dvorane Vatroslav Lisinski, u Vukovarskoj i ispred srednje škole u Jelkovcu.
„Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?“ (Siniša Glavašević, 1991.)
Ove godine smo po prvi put obilježili Martinje i krstili mošt u vino. Imali smo 2 martinjska meštra koji su tome kumovali. Kak na pravom Martinju bilo je tu bijelog, rozog i crvenog mošta, kobasica i domaćeg kruha kojeg smo tunkali u mlado vino, sam za zdravlje. Malo smo si grlo isprali od virusa, probali kobase jel su već suhe, malo popevali i tak… svega po malo za veselje… Zahvaljujemo roditeljima koji su dali svoj doprinos i pekari „Vila Velebita“.
„I nikom nije lepše neg' je nam… samo da je tako svaki dan….“
Prije velikih gužvi povodom Dana Svih Svetih i Dušnog dana, prošetali smo do Mirogoja kako bi zapalili svijeće za sve naše bližnje kojih više nema a na čije grobove ne možemo otići zbog udaljenosti. Sjetili smo se obići i grob prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Kod velikog križa zapalili smo svijeće. Bila je to još jedna ugodna jesenska šetnja s našom Dinkom.
26. listopada 2016. Godine dvije grupe iz Programa za odrasle osobe s autizmom posjetile su Etnografski muzej u sklopu programa sudjelovanja na radionicama u otvorenim uvjetima, kojeg nastojimo provoditi na barem na mjesečnoj razini, a nerijetko i više puta mjesečno.
Koliko nam nedostaje program glazboterapije mogli smo se uvjeriti na glazbenoj radionici Ritmovi Afrike – djembe bubnjevi, koju je Etnografski muzej organizira za škole. Većini korisnika bilo je teško grupno pratiti upute voditelja radionice. Trebalo je prvo svladati kako držati bubanj nogama kako bi ruke bile slobodne za ritmiziranje. A za naizmjenično udaranje po bubnju s dvije ruku, većina je morala dobiti individualne upute pa i fizičko vođenje. Jedino je Pegiju sve išlo od ruke… prikriveni talent je došao na svjetlo dana. Planiramo nastaviti vježbati.
Zahvaljujemo se Etnografskom muzeju na organiziranju i doniranju ove radionice, kao i višoj kustosici Željki Jelavić koja je uvijek spremna pozitivno odgovoriti na naše posjete i sudjelovanja u radionicama.
