Individualnim procjenama, edukacijama, stručnim konzultacijama i razgovorima sa roditeljima i skrbnicima, krenuo je naš put preseljenja iz ustanove u komforan stan u Jelkovcu. Sredinom listopada prostor 2. stambene jedinice, sukladno mogućnostima razmjestili smo i uredili na način koji može djelom imitirati životne uvjete koje ćemo imati u novoj životnoj zajednici. Pred naše korisnike, nove stanare postavljeni su novi izazovi, nove aktivnosti ali i nove mogućnosti osobnog razvoja. Korištenje kuhinje, osnovnih kućanskih aparata, samokontrola uzimanja namirnica iz hladnjaka, osnovna obrada namirnica i sl.,predstavljali su nove izazove u odnosu na radne aktivnosti u terapijskoj radionici gdje smo provodili većinu dana zadnjih 10 godina.

Provodeći individualne procjene te sastavljajući nove motivacijske liste, planirajući sadržaje svakodnevnog života u stanu i potencijalnim izvorima sadržaja u lokalnoj zajednici, dobili smo osnove za izradu novih individualnih struktura dana, a nakon toga trebalo je samo uskladiti 6 individualnih struktura dana koje predstavljaju temelj potreba, navika i želja naših novih stanara te složiti organizaciju rada koja pruža dostatnu osobnu podršku a koja je ekonomična i provediva. Analize rizika i plan nošenja s rizicima, preventivni programi za moguća nepoželjna ponašanja, sve to uz individualne strukture dana i osobne podrške , je osnova sigurnosti i za nove stanare i za njihove asistente, što je preduvjet za uspješno stanovanje.

Od studenog mjeseca u skupinu dolaze povremeno ili stalno raditi djelatnici koji su predviđeni za rad u novoj životnoj zajednici. Navedeno je važno kako bi korisnici ostvarili s njima vezu i kako bi profesionalci učili njihove posebnosti i načine podrške. 5 korisnika do tada IX. radno odgojne skupine i 1 korisnik X. radno odgojne skupine počinju se intenzivno družiti i kroz zajedničke odlaske u stan. Sa novim stanarima u 3 životnu zajednicu prelazi dotadašnji voditelj IX. skupine, zatim voditelj slobodnog vremena koji je već radio s nekima od njih, 1 odgojiteljica koja je sa ovim korisnicima kontinuirano ili s prekidomradila niz godina, 2 njegovatelja sa iskustvom iz različitih skupinai medicinska sestra sa iskustvom rada u 1 životnoj zajednici Centra za autizam. Pred djelatnike koji su sami izrazili želju za radom u novoj životnoj zajednici stavljen je izazov prelaska u nove radne uvjete koji su složeniji u odnosu na rad u stacionaru Centra za autizam no ipak, odluka djelatnika je bila dobrovoljna, motiv je prvenstveno bio što možemo našim korisnicima omogućiti životne uvjete koji su izazovniji ali i adekvatniji s obzirom na mogućnosti i potrebe naših korisnika.U konačnom izboru djelatnika rukovodili smo se time da svaki korisnik treba imati u životnoj zajednici osobu s kojom je dobro povezan, koja dobro poznaje njegove posebnosti i povijest te osobe i koja mu može pružiti osjećaj sigurnosti.

U mjesecu prosincu kreće intenzivno uređivanje prostora stana u što su bili uključeni i novi stanari. Uz rad naših vrijednih domara naši korisnici su krenuli u upoznavanje stana, djelomično sudjelovali u radovima ali i najbitnije, upoznavali svoj budući životni prostor. U početku sat 2 puta tjedno vremena, na kraju prilagodbe, prije preseljenja 3 sata, 4 puta tjedno. Sve u svemu, faza prilagodbe je uspješno provedena, tijekom koje su korisnici sami odabrali svoje sobe, iskusili buduće prostorne mogućnosti i upoznali opremu stana, ali i polako prihvaćali buduće obaveze koje život u stanu iziskuje.

Dana 22. veljače 2016 službeno kreće naša „avantura“. Zapravo naša avantura je krenula mnogo ranije a glavni događaj – preseljenje smo morali dočekati spremni.  Danijel, Mario K, Ante, Jurica, Marin i Mario Š. sa voditeljem i odgajateljicom oko 10 sati napuštaju stacionar Centra i otvaraju novo poglavlje u životu, „normalnom“ životu.

Prvi tjedan prošao je dijelom zbunjujuće. Naime nije bilo kombija koji će nas vratiti, spavanje u novim, dvokrevetnim sobama, raspored stvari u ormaru, kuhinja u koju mogu neometano ulaziti i sudjelovati u pripremi hrane, što sve ima u hladnjaku, toalet i kupaona u jednoj prostoriji sa svim sadržajima i stvarima koje mi smatramo normalnim, sve je to bio izazov koji se treba više puta provjeriti i ispitati. Ali postojale su i neke nove mogućnosti koje nisu bile nikako zbunjujuće već su vrlo brzo prihvaćene. Svakodnevni odlasci u kupovinu, u šetnju po stambenom kvartu, ljudi u prolazu, školarci na igralištima, susjedi kojima se ne smije zvoniti na vrata ali ih se treba pozdraviti, sve su to velika promjena, izazov ali i smisao inkluzije, života u stanu.

Prvi mjesec je prošao, smjestili smo se, prihvatili novi način života i sada nam dolazi period kada moramo još više iskoristiti nove mogućnosti života u stanu ali i zajednice koja nas okružuje. Obilježili smo Dane autizma, primili mnoge goste, službeno otvorili stan a sada idemo vlastitim tempom učenja novih kompetencija i navika, živjeti onako kako im odgovara, s manje izazova a više mira i ustaljenosti. Jer ipak, nama promjene predstavljaju velike izazove, gužva nije uvijek naš prvi izbor a struktura dana nam daje sigurnost.

Jadranko Lisak, vrt., voditelj životne zajednice Jelkovec III.

U prvih mjesec dana života u životnoj zajednici osobe s autističnim spektrom su najosjetljivije na promjene okoline i rutine stoga smo unaprijed trebali timskiplaniratiprelazak korisnika/korisnica u njihov novi dom. Prostor smo prije, za vrijeme i odmah nakon useljenja postepeno prilagođavali svakom stanaru vodeći se individualnim pristupom, zadovoljavajući i one najsitnije detalje kako bi se osiguraoosjećaj sigurnosti i nesmetano što samostalnije obavljanje rutiniranih aktivnosti samozbrinjavanja i prihvaćanjenovih izazova aktivnosti u domaćinstvu i široj okolini. Budući stanari dolazili su u stan i pratili što se događa i kako se oprema, pa i sami sudjelovali u čišćenju i raspoređivanju stvari. Postupno su sve češće i više odlazili u svoj novi dom, a kako se približavalo preseljenje 22. veljače 2016., postajali su sve uzbuđeniji i pokušavali ubrzati svoj odlazak i useljenje.

Svakom stanaru životne zajednice osigurana je prozračna, svijetla soba i uređuje se njegov vlastiti kutak. Jedna stanarka je sama u vlastitoj sobi, jer je to njena potreba i želja a sve kako bi bila manje anksiozna. Čak i dok je živjela u ustanovi, kad god je bilo moguće osiguravali smo joj zasebnu sobicu samo kako bi očuvali njenu krhku sigurnost i stabilnost. Njena želja je da nema puno stvari oko sebe i periodično je smetajudetalji i ukrasi, zavjese i sl. pa ih treba sklanjati. Nastojimo to poštivati. Ostali stanari naučeni su dijeliti prostor s drugom osobom i to im ne predstavlja problem ukoliko ih druga osoba ne smeta svojim ponašanjem. Druga stanarka voli puno stvari oko sebe jer je ona strastveni sakupljač plastičnih stvari (privjesaka, narukvica, ogrlica i kemijskih olovaka) i voli imati dostatnu zalihu istih.

Sve u svemu, način života im se u potpunosti preokrenuo. Poimanjestanovanja i kako izgleda „normalan“ stambeni prostor, što sve sadrži i kako se što koristi, svešto pamte iz dijela djetinjstva kojeg su proveli u svojoj obitelji i što vide kod povremenih odlazaka u roditeljski dom, sadaje njihova svakodnevica, danas žive relativno uobičajen život uz 24-satnu podršku asistenata. A i asistenti imaju stručnu podršku, jer i oni nakon višemjesečne pripreme i ne zanemarivog iskustva rada u ustanovi, imaju još neodgovorenih pitanja i susreću se sa novim izazovima i problemima. Treba se reći da je dobrovoljaca za izazove rada u zajednici bilo daleko više nego što je potrebno i da su odabrani zaposlenici s velikom motivacijom krenuli na novo radno mjesto. U ovoj životnoj zajednici radi 3 njegovatelja, 1 medicinska sestra i 1 radni terapeut kao voditelj. Edukacijski rehabilitator dolazi na određen broj sati kao koordinator za stručnu podršku stanarima i asistentima.

Stanari ove životne zajednice jasno izražavaju potrebu za šetnjom, igrom, komunikacijom i istraživanjem okoline. Stalno žele biti u akciji i zanima ih što ima i gdje mogu ići, tako da smo ubrzo počeli posjećivati i sudjelovati u raznim događanjima. Tako smo u ovih mjesec i nekoliko dana posjetili:Dječje kazalište Dubrava, pogledali Backo Mini Express -najveću željezničku maketu na našim prostorima, redovito posjećujemo KnjižnicuJelkovec i sudjelujemo na svim događanjima, upoznali smo se i zbližavamo se sa stanarima životnih zajednica„Stančića“u Jelkovcu i zajedno s njima smo bili na radionici nakita od krpica, zatim smo posjetili Narodno Sveučilište "Sesvete" i sudjelovali na Uskrsnoj radionici, kao i na Uskrsnoj radionici u Muzej za umjetnost i obrt. Odlazak u centar grada, šetnja po centru grada, posjeta i konzumacija slastica u Vinceku nije problem jer svi imaju pokaze za autobus, a postoji direktna linija iz Jelkovca do Glavnog kolodvora. Bili smo i posjetu koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ na Danu odškrinutih vrata. Osim središnjeg događaja u Zagrebu na trgu bana Jelačića i diljem Hrvatske, Svjetski dan svjesnosti o autizmu, 02.travnja 2016.g. obilježili smo i u naselju Jelkovec aktivnim angažmanom svih životnih zajednica glazbeno – scenskim programom isimboličnim puštanjem plavih balona na lokaciji Knjižnice.Nastavili smo s redovitim odlascima na plivanje i kuglanje, Ivanka je nastavila 4 dana u tjednu odlaziti na svoj „posao“ u praonicu ustanove, a novost su svakodnevni odlasci u kupovinu, barem po kruh i odlasci na Sv. misu.

Susjede u svojoj zgradipolako upoznaju, ali je svima jako drago da su nekoliko ulaza do nas naše drage susjede iz prve životne zajednice Centra i s njima se puno družimo. A jedni od susjeda su i roditelji našeg korisnika, pa imamo gdje otići po malo šećera ako nam nedostaje za kolače.

Osobama s poremećajima iz autističnog spektra potrebno je pružati puno podrške, omogućiti da postepeno upoznaju svijet koji ih okružuje kao bi stekli sigurnost i samopouzdanje i nastavili razvijati svoje komunikacijske i socijalne vještine. Potrebno je izbjegavati pretjerano izlaganje različitim novim podražajima i naći način i mjeru doziranja novih iskustava za svaku osobu ponaosob, a uz to treba odagnati nagomilane strahove i prevenirati problematična ponašanja što zahtjeva kontinuiran proces, dobro poznavanje osobnosti i veliki angažman svakog djelatnika.

Marlena Kovačević, vrt., voditelj životne zajednice Jelkovec II

U prvoj otvorenoj životnoj zajednici od ožujka 2011. godine živi 6 djevojaka / žena koje svjedoče da osobe s autizmom i kompleksnim potrebama podrške mogu kvalitetno živjeti u lokalnoj zajednici, napredovati u svojim kompetencijama i biti prihvaćene. Od veljače 2016. godine u novim životnim zajednicama živi 10 odraslih osoba koje su također deinstitucionalizirane nakon više godina provedenih u ustanovi. Ove osobe su 3 mjeseca prolazile program privikavanja i sada s ponosom možemo reći da žive svoj novi život i uče se stanovanju u zgradi s mnogobrojnim susjedima. U jednom stanu živi 6 mladića / muškaraca, a u drugom stanu trenutno 2 žene i 2 muškarca, a uskoro se očekuje da im se pridruži jedna mlada djevojka. Sve 3 zajednice imaju 24-satnu podršku njegovatelja i stručnih osoba (med. sestre, radnog terapeuta i rehabilitatora). Ono što nam još nedostaje je prostor za dnevni program, polivalentna kreativna radionica i jedva čekamo otvaranje bazena u Jelkovcu. Veliku podršku nam pruža Knjižnica Jelkovec u kojoj naši korisnici često provode po nekoliko sati dnevno uključeni u sadržaje koje nudi Knjižnica, a prema svojim mogućnostima i pomažu u sitnim poslovima vezanim uz rad knjižnice i čitaonice. Nastojimo korisnicima pružiti što normalniji život: oni sudjeluju u svim poslovima domaćinstva prema svojim mogućnostima, idu na rekreativne programe, čiste svoj okoliš i pomagat će u gradskim vrtovima u Jelkovcu, a naša Ivanka  svakodnevno ide na „posao“ i obavlja pomoćne poslove u praonici Centra. Nadamo se i druge  korisnike uključiti u radne aktivnosti u zajednici.

Ono na što smo najviše ponosni su naši odrasli korisnici, a važna nam je i podrška roditelja koji vjeruju u ovo što radimo iako svjesni svih rizika i teškoća, podrška Grada Zagreba, donatora i svih znanih i neznanih ljudi u Jelkovcu, posebno onih vezanih uz DV En-ten-tini, OŠ Jelkovec, MZ Jelkovec i udrugu Inicijativa za Sesvete. Svima se zahvaljujemo na podršci.

Na ovim slikama možete ukratko vidjeti kako je teklo opremanje, privikavanje  i prvi dani stanovanja, a neki su imali i oproštajne zabave prije odlaska iz ustanove.