Jedanaest stručnjaka Centra za autizam je sudjelovalo na ovogodišnjoj Konferenciji ATACC 2019. u Zagrebu u hotelu Westin. Konferencija o naprednoj tehnologiji za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom je održana pod pokroviteljstvom predsjednice RH i sva tri nadležna ministarstva. Da je riječ o velikom događaju govori i činjenica da su prvi i treći dan konferencije sva mjesta bila popunjena te je napravljena i lista čekanja ako netko od prijavljenih otkaže. Nije ništa neobično s obzirom na to da su najavljeni izlagači došli iz mnogih zemalja (od sjevera Europe Švedske do Austrije, Poljske, Kanade , SAD-a i naravno Hrvatske) podijeliti saznanja o najnovijim dostignućima o naprednoj tehnologiji namijenjeno populaciji kojoj je, reklo bi se, u praktičnom smislu najviše potrebna. U tri dana preko 20 predavača iz 10 zemalja prezentiralo je postignuća asistivne tehnologije na području komunikacije i upravljanja okolinom s naglaskom na obrazovanje, potpomognutu komunikaciju i ranu intervenciju. Tijekom Konferencije održano je šest radionica kojima se moglo detaljnije upoznati izlagano područje ili prikazana tehnologija, dvije tematske diskusije na temu potrebne formacije stručnjaka za bavljenje asistivnom tehnologijom.
Za nas je bilo osobito značajno poslušati promišljanja stručnjaka koji su ujedno i roditelji djece s poremećajem iz spektra autizma u kontekstu primjene AT u ranoj intervenciji. Tu su naravno bili i predstavnici različitih tvrtki koje se bave razvojem tehničkih rješenja komunikacijskih pomagala, sad već renomirane i svjetski poznate tvrtke kao što su Tobii Dynavox, Smartbox, LIFEtool, CSS MicroSystems, Jabbla te ostali premda manje poznati ali isto tako značajni.
Pitanje dostupnosti komunikacije danas se smatra temeljnom ljudskom potrebom i pravom. Dužnost stručnjaka jest da odgovori na ovaj izazov. Stručnjaci okupljeni u suradnički stručni tim usmjereni su na funkcionalni pristup i analiziraju kako invaliditet utječe na funkciju osobe, a onda razmatraju alternativne pristupe i moguća asistivna pomagala kako bi funkciju osobe unaprijedili. Neophodno je da stručni tim ima kulturu vjerovanja u mogućnost napretka i da aktivno svaki iz svoje stručne perspektive radi na ostvarenju postavljenih ciljeva. Pri tome fokus nije samo na osobu koja ima invaliditet nego i na njegovu okolinu i analiziranje kako će osobi neko pomagalo koristiti u okolini, odnosno u različitim okruženjima. Taj pristup se zove SETT pristup (Student, Environments, Tasks, Tools), jer učenika / dijete, osobu stavlja u kontekst u kojem živi i izbor pomagala (različitih alata, ne prvenstveno visokotehnoloških uređaja) kojima će provesti neke zadatke samostalno a koji će mu omogućiti da bude prihvaćen i uključen u toj okolini.
Standardi asistivne podrške su: vještine + alati i oprema + organizacija + znanje i vjerovanje. Dostupnost visokotehnološke opreme svuda je problematična u većoj ili manjoj mjeri, jer jedno pomagalo dijete / osoba preraste i treba novo pomagalo ili drukčiji softver. Stoga je važno stvarati inventar asistivne tehnologije i organizirati njenu primjenu, recimo u pojedinoj školi. U nekim zemljama roditelji su zajedno s proizvođačima i prodavačima asistivne tehnologije izborili da javno zdravstveno osiguranje prizna pravo na osobna asistivna pomagala i financira ih. Dok je za pojedine osobe s kompleksnim potrebama podrške visokofunkcionalna asistivna tehnologija opravdana jer je jedini pristup komunikaciji, kod ostalih osoba s invaliditetom nisko i srednje tehnološka sredstva su obično dostatna do razine komunikacije koja je potrebna na radnom mjestu ili na društvenim mrežama, odnosno do razine kada brzina komunikacijske razmjene postaje vrlo važan čimbenik za aktivno sudjelovanje. Osoba mora imati mogućnost komunikacije svuda i u svim uvjetima7okruženjima. Nabava odgovarajućeg komunikatora nije rješenje komunikacijskih problema, nego poticanje potrebe za komunikacijom i sudjelovanjem. U ranoj intervenciji izazov je razvoj intencijske komunikacije bez koje nema razvoja jezika i govora. Pri tome pomaže pristup temeljen na aktivnosti gdje se situacija kreira na način da se polazi od interesa djeteta da bi dijete bilo uključeno a onda moglo i stupiti u interakciju potrebnu za komunikaciju. Kod djece s PSA istaknuto je da razvojne paradigme vezane uz komunikaciju, jezik i govor redovne populacije nisu primjerene, već je izazov razvoja komunikacije savladiv PECS metodom. Sve životne situacije i sva područja življenja ili školovanja treba podrediti razvoju komunikacije kao temelju za učenje jezika i govora, odnosno aktivno sudjelovanje u zajednici. Dob osobe nije prepreka za početak asistivne podrške.
Konferencija je imala za cilj predstaviti najnovija tehnička dostignuća s područja asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije i utjecati na razvoj svijesti o svim mogućnostima koje pružaju osobama s invaliditetom. Da li je u tome uspjela? Nesumnjivo jest! Osnaženi novim znanjima, mogućnostima, načinima procjene i primjene AT u svakodnevnom radu s djecom, učenicima i odraslim korisnicima sa složenim komunikacijskim potrebama a to su svakako oni koji imaju poremećaj iz spektra autizma idemo u korak sa svijetom!
