Predzadnjeg dana u siječnju, učenik Centra za autizam, Hrvoje, u pratnji socijalne radnice Anite i njegovog donedavnog učitelja Alena preselio se u drugu ustanovu. Naime, radi se o Centru za rehabilitaciju, „Mala Terezija“, smješteno u Vinkovcima. Primarna djelatnost ustanove je pružanje socijalne skrbi s ciljem podizanja kvalitete života osoba s intelektualnim i tjelesnim poteškoćama. Ustanova pruža program rane intervencije, psihosocijalne podrške i rehabilitacije te organiziranog stanovanja. Okruženo je predivno uređenim dvorištem a ustanovu iznutra krasi prostranost i skladna uređenost prostora.
Zaposlenici tamošnjeg Centra, predvođeni s ravnateljicom Janjom Mišić Rudelić su nas divno ugostili te su bili detaljno upoznati s bio-psiho-socijalnom anamnezom Hrvoja, nakon čega je uslijedilo neformalno druženje za vrijeme ručka.
Našeg su Hrvoja dočekali njegovi buduću sustanari i korisnici Centra za rehabilitaciju te nam dobrodušno ponudili pomoć oko nošenja stvari. To me je podsjetilo na slavne riječi poznatog engleskog biskupa Thomas Kena: „Neka vrata ove kuće budu dovoljno široka da mogu ući svi koji trebaju ljudsku ljubav i prijateljstvo, i tako uska da vani ostanu zavist, oholost i zloba. Neka njezin prag bude dovoljno nizak da se o njega ne spotiču djeca i putnici te toliko visok da vani ostanu zle sile.“
Hrvoje je tako ušao u svoj novi dom i otpratio nas pogledom svojih nježnih tamnih očiju što su kazivale „Započinjem novi život. Sve će biti dobro.“
