Obilježavanje Sv. Nikole svake godine je skromno ali veselo. Njegujemo tradiciju, koristimo priliku ukazati onima koji su dobri da to primjećujemo, a onima koji su manje dobri da se mogu popraviti. Njegujemo duh djeteta u svima nama, i kod korisnika i kod djelatnika. Bitno je često imati razlog za veselje.
Ove jeseni bi doista bila šteta ne iskoristiti prelijepo vrijeme za berbu grožđa. Susretljivošću Agronomskog fakulteta u Zagrebuomogućeno nam je da sudjelujemo u njihovoj berbi, što je već postala tradicija. U Jazbini smo s našim korisnicima brali slatko i slasno grožđe. Neki korisnici su već postali praviberači grožđa, dok su se oni koji su ostali doma osladili na njihov račun.
22. rujna obišli smo s nekoliko korisnika sajam na Trgu bana J. Jelačića na temu Dani Slavonije u Zagrebu. Na Trgu smo sreli naše socijalne radnice koje su se vraćale sa sastanka pa su nam se pridružile. Zajedno smo razgledali slavonske rukotvorine kako bi dobili ideje za naše uratke. Najviše su nam se svidjele slavonske delicije. Nakon razgledavanja štandova počastili smo se u Tkalčićevoj ulici finom kavicom.
Imati autizam ne znači ne veseliti se ljetu, ljetnim praznicima i odlasku na more. Ljetovanja su vjerojatno najljepši dio godine većini korisnika. Odlazak u Seline mnogima je poticaj za uzorito ponašanje, što nije teško objašnjivo. Visoka razina osobne podrške, asistent koji dobro poznaje potrebe osobe i može puno učiniti na preventivnom djelovanju, dobro strukturirano vrijeme, poznati prostor i aktivnosti, dobri uvjeti stanovanja, klimatizirane sobe, izvrsna hrana i svakodnevni odlazak na kavicu, piće, sladoled, pizzu ili dućan, mirisi roštilja i općenito mirisi iz kuhinje, i uz sve te ugode topli ljetni ugođaj, mirisi bilja i duge šetnje, sve to djeluje vrlo poticajno. Na moru svi bolje spavamo, svi smo opušteniji i raspoloženi. Istina, ne uvijek baš svi, najteže je onima koji se teško odvajaju od obiteljskog doma i stila življenja u gradu, koji jedva čekaju da se vrate svojim roditeljima, kao i onima koji više preferiraju sigurnost života u ustanovi, njima je potrebno naći dodatne motive. A izazova je mnogo, na svakom koraku. Djelatnici se trude da svaki dan bude ipak malo drugačiji, da na kraju dana svi rado odlaze u krevet, a ujutro jedva čekaju da se ustanu i krenu u akciju. Ponekad to zna biti vrlo iscrpljujuće za profesionalce, ali na kraju ostaju samo lijepe uspomene. Na slikama je samo dio uspomena na ljeto 2015. godine.