U sklopu terenske, izvanučioničke nastave, obilježili smo Dan planinara 7.3. hodajući/planinareći na Sljeme. Iz škole smo se gradskim prijevozom, autobusom, odvezli do Vidovca od kuda smo se zaputili na planinarsku stazu 25 Bidrovec-PD “Gorščica“, dugu 5,1 km. Hodali smo/planinarili uz potok, uspinjali se, uživali u umirujućim zvukovima šume, u pogledu na sve boje šume koja se budi na početku proljeća. Na jednom dijelu staze smo imali i tu sreću, susresti se sa predivnom, ali na žalost previše preplašenom i plahom srnom. Uz kraće odmore duž staze, pokraj izvora pitke vode, za 2 sata i 30 minuta  smo stigli do cilja. Predivna livada, šarena od prvih proljetnica, okupana suncem. Smjestili smo se u hlad i pojeli obrok, odmorili se, a zatim krenuli u obilazak planinarskog doma koji je zatvoren u ovo doba godine, ali gosp Dragan, „domopazitelj“, nas je ugodno pozdravio, te počastio grickalicama . Lagani vjetrić koji je puhao nas je omeo u pokušajima igranja badmintona, ali je bio ugodno osvježenje nakon dugog uspinjanja tog toplog predproljetnog dana. Oko 14.30 sati smo krenuli natrag. Istu stazu smo propješačili brže, uz manje odmora jer ipak smo hodali nizbrdo.  U 15.30 smo bili na autobusnoj stanici 208, te se umorni i sretni vratili u školu malo prije 16.00 uz planove za sljedeće planinarenje... nekom drugom stazom, do nekog drugog planinarskog doma...

Predzadnjeg dana u siječnju, učenik Centra za autizam, Hrvoje, u pratnji socijalne radnice Anite i njegovog donedavnog učitelja Alena preselio se u drugu ustanovu. Naime, radi se o Centru za rehabilitaciju, „Mala Terezija“, smješteno u Vinkovcima. Primarna djelatnost ustanove je pružanje socijalne skrbi s ciljem podizanja kvalitete života osoba s intelektualnim i tjelesnim poteškoćama. Ustanova pruža program rane intervencije, psihosocijalne podrške i rehabilitacije te organiziranog stanovanja. Okruženo je predivno uređenim dvorištem a ustanovu iznutra krasi prostranost i skladna uređenost prostora.

Zaposlenici tamošnjeg Centra, predvođeni s ravnateljicom Janjom Mišić Rudelić su nas divno ugostili te su bili detaljno upoznati s bio-psiho-socijalnom anamnezom Hrvoja, nakon čega je uslijedilo neformalno druženje za vrijeme ručka.

Našeg su Hrvoja dočekali njegovi buduću sustanari i korisnici Centra za rehabilitaciju te nam dobrodušno ponudili pomoć oko nošenja stvari. To me je podsjetilo na slavne riječi poznatog engleskog biskupa Thomas Kena: „Neka vrata ove kuće budu dovoljno široka da mogu ući svi koji trebaju ljudsku ljubav i prijateljstvo, i tako uska da vani ostanu zavist, oholost i zloba. Neka njezin prag bude dovoljno nizak da se o njega ne spotiču djeca i putnici te toliko visok da vani ostanu zle sile.“

Hrvoje je tako ušao u svoj novi dom i otpratio nas pogledom svojih nježnih tamnih očiju što su kazivale „Započinjem novi život. Sve će biti dobro.“

Čim se razišla jutarnja magla uzeli smo unaprijed pripremljenje stvari i požurili put najbliže nam šume. Ono što nam je uvijek prvi zadatak je traženje prihvatljive pozicije, pogotovo ako je vrijeme upitno i postoji mogućnost pljuskova, poželjno je da se u blizini nađe neko skrovište (krov nad glavom tipa sjenice).

Ciljevi aktivosti ovaj puta bili su uočiti i  prepoznati plodove prirode i stvari koje pronalazimo u vanjskom okolišu (žirevi, lišće, grančice, kamenčići...), prepoznati i pridružiti prema slikovnom prikazu te sakupiti iste za školu i izradu senzorne kartice. Po povratku iz šume sortirali smo sve sakupljeno i po skupinama izradili senzornu karticu/ pano.Tako su svi imali mogućnost sudjelovati u aktivnostima Čarobne šume jer kako mi volimo reći „Ako ne možete vi u šumu, onda će šuma doći k vama.“