Drugu godinu za redom Učiteljski fakultet u Zagrebu je u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt, Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu, Akademijom dramskih umjetnosti, Muzičkom akademijom te Školom primijenjene umjetnosti i dizajna organizira konferenciju koja predstavlja i postavlja novitete i trendove u području kreativno-umjetničke edukacije.
Konferencija je ove godine prihvatila (nepoželjne) virtualne trendove nametnute pandemijskim uvjetima. U dva dana sudionici su imali prilike sudjelovati na brojnim predavanjima, radionicama i prezentacijama niza znanstvenih radova iz različitih područja umjetnosti i obrazovanja.
Stručnjaci iz umjetničkih i znanstvenih područja iz Hrvatske, Slovenije, Kanade, SAD-a, Njemačke, Švicarske i Velike Britanije podijelili su svoja iskustva u predavanjima i izlaganjima podijeljenim na 2 dana, gotovo 20 sati predavanja u paralelnim sesijama.
Centar za autizam na ACE konferenciji predstavio je svoj projekt ilustriranog romana: „
Anđela, Borna i Samuel – Naša priča iz vlaka
Ilustracije učenika Centra za autizam inspirirane doživljajem romana „Vlak u snijegu” Mate Lovraka i istoimenim filmom iz 1976. godine”
Sandra Rožman i Stanka Pinjuh prezentirale su dvogodišnji projekt, od začetka ideje do realizacije i tiska, objašnjavajući razradu plana i metode rada u svim fazama projekta.
Projekt kao i sam proizvod - ilustrirani roman namijenjen učenicima s prilagođenim obrazovnim potrebama - naišao je na simpatije, odobravanja i hvale stručnjaka iz područja obrazovanja, edukacije svih razina (od vrtića pa sve do visokog obrazovanja) i svih područja umjetnosti.
Miroslav Krleža u pjesmi "Jesenja pjesma" piše:
"Nepoznat Netko donio je Jesen
U Sjevernu Sobu.
Nepoznat Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
Grožđe i kruške, jabuke i smokve…"
U našoj Sjevernoj Sobi nema nepoznat Netko. Svi su poznati. I ako netko pita gdje se je sakrila jesen, znajte da se nije ona sakrila,...Sakrili smo je mi. U predškolskom programu Centra za autizam.
Kravata oko vrata znak je nas Hrvata!
Usprkos svim brigama koje nas more, i smo godine u našoj školi, na nama svojstven način, obilježili Svjetski dan kravate.
Imena hrvatskih velikana koje naši učenici svakodnevno susreću na novčanicama, tablama zagrebačkih ulica i trgova, na spomenicima koji krase naš grad, u pričama koje čitaju i slušaju u školi, često ostanu nepovezana s njihovim likom i djelom.
Učenici su te hrvatske velikane upoznali slikajući njihove portrete. Svaki je učenik imao svog velikana, heroja i heroinu, te je saznao nešto više o životu i radu osobe koju portretira.
Osim što portreti hrvatskih velikana sada krase zidove naše škole oni nas podsjećaju da budemo hrabri i jaki poput njih.
S tugom se ovih dana opraštamo od naše dugogodišnje korisnice Maje, jedine žene među korisnicima u Trećoj životnoj jedinici na lokaciji Vile Velebite 11b. Maja nas je napustila u četvrtak 15. listopada 2020., samo mjesec dana nakon svog 52. rođendana, tiho i nenadano. Pamtit ćemo je kao vrijednu osobu, po mnogim zadacima koje je rado obavljala. S veseljem i voljom se uređivala, voljela je biti dotjerana i uredna. Sjećat ćemo je se i po njenoj upornosti i velikoj ljubavi prema kavi. Naša je Maja bila umješna u izražavanju svojih potreba, kako gestom, tako i stavom tijela, izrazom lica… Bila je hrabra u bolestima i svim teškoćama i pokazivala svoj snažni temperament.
Radovala se svojoj obitelji, majci, sestrama kojima i ovom prilikom izražavamo svoju duboku sućut. Pogođeni smo njezinom smrću, mnogi iz našeg Centra za autizam koji je dugo i dobro poznaju i na različite su načine bili profesionalno i životno povezani s njom, naročito djelatnici u stacionaru i njezina ekipa iz Treće.
Draga Majo, ovaj rastanak nije samo to, on je i budući sastanak. Svi ćemo te pamtiti po svemu lijepom i sjećati se kako si posebna bila, pamti tako i ti nas. Dugo smo bili zajedno i mnogo nas toga spaja. Imaš posebno mjesto u našim srcima i životima.
Djelatnici i korisnici Centra za autizam